VAŠ STAV U PANICI

Kakav stav imate u vezi sa panikom? Možete biti gospodar, a um vaš sluga. S druge strane, možete i moliti svoj um da vam da lep dan. Od ta dva stava sve zavisi u panici i kako se ophodite prema životu. Da li ste vi sluga ili je vaš um sluga? Da li ste vi gospodar ili je vaš um gospodar? Ono što je ispravno jeste da ste vi gospodar, a vaš um vam je verni, najverniji sluga. Puno puta imamo priliku da vidimo da um radi za nas i kako on funkcioniše. Vidimo da je on na našoj strani. To je jedini ispravan odnos.

On me sluša, radi ono što kažem. Šta se dešava ako je obrnuto? Nekada dolazimo u situaciju da se toliko uznemirimo i uplašimo od sopstvenog uma da doživimo napad panike, napad stida… Taj preplanuli osećaj adrenalina nas zapljusne. Ne možemo da se snađemo u određenoj situaciji, osećamo se jako nelagodno, gorimo iznutra, prolazi sve i svašta kroz nas, bežali bismo, ali ne znamo kuda… Važno  je da u tom trenutku treba da dozvolite potpuno ispoljavanje tog osećaja, ne možete sputati sami sebe, ne smete zadržavati to. Ako ste vi gospodar i krene vam osećaj panike, ako se tada bojite i kažete u toj panici: ,,Molim te, nemoj sad’’, stavljate se u poziciju žrtve i tada se to pojačava. Ako imamo napad panike koji nas pizdi, a mi mu kažemo ,,’Ajde, udri slobodno još jače’’, u kojoj smo mi tada poziciji? Automatski se bacamo u poziciju gospodara. Ako ovo uspete da uradite, tog trenutka ste zaustavili napad panike i vodite sebe, a ne vodi vas um.

Nećete verovati. Paniku zaustavljate tako što ćete se postaviti u ulogu gospodara. Time što mu kažete da vas udara, vi mu naređujete. Tog trenutka on gubi moć. Probajte to i pišite mi. Samo morate istinski da mu kažete da udari jače. Dalje treba da prihvatite misli onakve kakve jesu, one dolaze i prolaze, vi ste livada iznad koje prolaze oblaci. Dođe oblak koji donosi kišu, pa dođe beli oblak, pa crni, pa dođe duga, pa opet kiša… To su misli, a mi se vezujemo za njih. Tada one dobijaju gorivo kao da smo im dali snagu i moć. Uključili smo ih da rastu. Kada im damo pažnju, one rastu i jačaju, umesto da pustimo na toj livadi da prođe ta misao, kakva god ona bila. Sasvim je u redu da dozvolite da vas obuzmu misli, straha, panika. I treba da vas obuzme i tada recite: ,,U redu, ti me sada obuzmi, a ja ću to posmatrati mirno’’. Ovo je jako važno da biste bili i ostali gospodar svog uma. U tom trenutku dozvoljavamo, tj. naređujemo da nas obuzme i preplavi taj osećaj koji ne volim i od koga bežim. Znači opet ja vraćam udarac, ja sam gospodar. Odmah prolazi, to je lek!

Mnogo sam imao paničnih napada, imate o tome na mom kanalu. Ako bi me sada zadesio, ‘lako bih ga se oslobodio. Prepustite mu se, on nema snagu, nestaje i momentalno gubi, ako ste vi gospodar. Treba da ostanete iznad svojih misli, svog uma, iznad sebe. Ostanite gore, u poziciji da vi vladate vlastitim umom. Ne dozvolite da se on igra s vama. U stanjima očaja nikada nemojte pokušavati da tražite izbavljenje, jer tada ste u poziciji žrtve. Vi niste žrtva! Ne smete biti žrtva vlastitom umu! Ne tražite izbavljenje, već mu tražite jače! Neka vas udari, a vi gledajte. To je lek. U celom tom udaru i beznađu koje osećate kada ne tražite izbavljenje, znate li šta treba da tražite? Jednu malu tačkicu zadovoljstva jer u njoj se nalazi sva vaša snaga. Ako uspete u tome, vi ste tada preuzeli skroz kontrolu i pobedili ste zauvek panični napad. On više ne postoji, to je njegov kraj. On je vama rob. Ta tačka će vas rasplamsati da budete još jači, da buknete i zahtevate da udari jače. To je gospodarenje nad paničnim napadom i on nestaje odmah.

Uvek nastojte u tim trenucima da promenite projekciju tog doživljaja, jer to je poenta. On je takav kakav je jer imate neku viziju. Baš u tom trenutku nađite sreću u tom haosu. Kada mu tražite jače, osetite to kao svoju snagu. Kada tu stignete, tu ste pobedili. Završili ste s napadom zauvek. Ako vam je kojim slučajem došao kraj, ako to nije napad panike, šta sad? Znam, i ja sam umirao petsto hiljada puta dok nisam skontao kako to radi. Nisam i neću da budem žrtva. Nećete valjda da se pokorite poslednjem napadu ako je stvarno kraj? Nećete valjda da umrete kao pička? Ne daj, bre, da te pokori vlastiti um! Ti si taj koji je ščepao njega, ti si gospodar! Ti tražiš jače i nalaziš hrabrost u njemu! Ovo je mene iščupalo skroz iz stanja panike i zauvek sam je se rešio na ovaj način. Srećno!